Novosadska to je priča prohujalih dana
Beše nekad "BELA LAĐA", čuvena kafana
Kažu da je svaki kelner bio momak i po
A sam lično ober kelner gostima je sip'o
Kuvarica tek onako, iz čistoga mira
ispohuje "Bečku šniclu", veću od tanjira
Sve porcije kao kuća, čak i jedna dosta
Pa da od nje budu sita i dva gladna gosta
O tom dobu pričaju nam novosadske dede
U "BELOJ LAĐI" mogao se svako da provede
Fajront je tamo bio kad se Sunce rađa
Čuvena je nadaleko bila "BELA LAĐA"
Svirali su tamburaši, ceo grad odzvanja
A kad gost u "LAĐU" uđe, primaš mu se klanja
A svircima na nogama sve cipele "SHIMI"
i na štrafte pantalone i leti i zimi
Točilo se tamo, kažu, prvoklasno vino
Uslužen je bio svako, i brzo i fino
Svi čaršavi i salvete bele, uštirkane
A usluga brza, hitra, da joj nema mane
Al' se tamo lumpovalo, pravile pijanke
I na čela od sviraca lepile se banke
Ko ostane bez novaca ober će da plati
i za gosta što se klati, fijaker će zvati
Nikad oko toga ober nije lupo glavu
Pravilo je bilo stalno, da gost je u pravu
Jer kad sutra opet dođe obera će zvati
I za ono juče, danas duplo će da plati