gusle rmx

poslusajte od 6:25 tad ide dobar dio...mada nije lose ni citavo odslusat TEKST: Bijela je pokliknula vila, od Zavale, sela Piperskoga, kliče vila u selo Stijenu, na bijelu kulu Bajovića, Vukašina zove barjaktara: "Jes' li doma, Vuče barjaktare, Al' ne vidiš, njima ne gledao, udari ti vojska na Pipere, a pred vojskom vezir Mahmut-paša; Kad to čuo Vuče barjaktare. bijeloj je vili govorio: "O, zaboga, od planine vilo, ja s ne bojim sile od turaka, dok ja imam stotinu hajduka, sve pipera silnijeg junaka. I još imam dobru uzdanicu, uzdanicu brdsku perjanicu, a pred njome Saveljic Stojana, nego vilo nek ti proplaninam, te glas dadi u Ćeliju crkvu, a na ime Iguman Stefanu, da on pali topa habernika, da glas dadne u Bjelopavliće, u gizdavo selo Martiniće." Hitro ga je vila poslušala, pa poleće na bijela krila, glas donese Iguman Stefanu. Iguman se junak namjerio, vazda drži topa sigurana, jedanak mu dade oganj živi, top ispuče ka da progrmjelo, glas dobade medju Martiniće, kad to čuo Saveljic Stojane, on družini svojoj govorio: "Top progrmlje kod crkve Ćelije, zlo je jutro u našu krajinu, udrili su na Stijenu Turci, Pipere će naše raskopati, Crnoj Gori krilo salomiti." Svi skočiše kao sokolovi, i Župinu goru uminuše, i Pipere tvrde uljegoše, dok dođose na granicu tvrdu, među Crnce i među Stijenu; tu sretoše serdara Pauna, oko njega ostale Pipere. Al' govori Saveljić Stojane: "O Paune, našoj zemlji glavo, jesu l' Turci dobili Pipere?" Al' govori Šušović Paune: "Pipere su Turci izgorjeli, a sad eto vezir na Stijenu, bijeli je šator razapeo, pred bijelu kulu Bajovića; Već ne pitaj ništa za Pipere, no hajd' natrag da se povraćamo, da uzmemo svetoga Stefana, da ga nama ne izgore Turci!" Reče soko Saveljić Stojane: "Pi, serdare, ženska strašljivice! Boga mi ću na Stijenu poći, da znam svoju izgubiti glavu, i mojega druga svakojega; kad Pipere iskopaju Turci, ne valja mi glava ni družina." Kad naprijed malo uminuše, i Stijenu selo ugledaše, i viđeše šator na Zadolje, a pod šator Mahmuta vezira: pod šator je noge prekrstio, a vezirski čibuk zapalio. Tade viknu Saveljić Stojane: "Aj, đe si mi, Radojev Saviću, i dva brata, do dva Bajovića, Bajoviću Vuče i Paviću?" Pa klikuje Rašović Iliju: "Drž, Ilija, kulu na krajinu, udri Turke da ih polomimo, niz Orlovu visoku stijenu. A pokliče Rašović Ilija: "O Piperi moja braćo draga, svi jednako boga spomenite, a jedanak puške isturite, na Mahmuta pašu udarite, ne žalite život za poštenje." Družina ga dobro poslušala, i na Turke hrabro udarila, puška ječi, a Stijena zveči. Bjezi grdan od Skadra vezire, bijeli je šator ostavio, bjezi turcin glavom bez obzira; dočeka ga Rašović Ilija, iz pećine, kule obzidane, obrnuše u bespuće Turke, niz Orlovu visoku Stijenu. Hvala bogu, hvala velikome, kako Turci niz Stijenu skaču; što ne skoči ovđe niz Stijenu, to uteče s Mahmutom vezirom. Dovrh Drezge, polja širokoga, tri stotine glavah posjekoše, a dvojicu uhvatiše žive, ne hćeše im izgubiti glave, no puštiše dvije poturice, da pricaju kako im je bilo, udariti s vojskom na Pipere.