У вашего броузера проблема в совместимости с HTML5
U Srebreniku smo onomad sreli nanu Muradiju Duraković iz Šikulja. Upade nam u oči njena jednostavnost, zadovoljstvo nad svojom sudbinom i njen sa stotinu bora izbrazdani tužni pogled. Posebno me dojmio njen tespih u ruci i namjera da i nama prouči hajir dovu. Poželje nam puno hajra i zamoli Uzvišenog da kud god išli sretno stigli, i svom domu hajrom došli. Još nana kazuje da ide redovno na poligon u Srebreniku gdje vozački ispit polažu kandidati gdje im nana uči hajir dovu. Jedni joj zahvale, drugi prešute a treći joj dadu koji dinar sadake. Nana je jedinstveni primjer bosanskog bitisanja i kočopernosti insana bosanskog.