(...nostalgija...moja draga Slavonija...)
Siromah sam, od kad pamtim
pratila me nevolja.
Uzeli mi svo imanje,
osta samo ledina.
A nju ne dam, ne prodajem,
ona mi je jedina.
Ledinu mi ostavili
stari roda ponosna.
Bogom su me zaklinjali
da je ne dam nikada.
Da je čuvam, volim, branim,
ona mi je jedina.
Zbog nje su me na sud dali,
u okove bacili.
A sad tuđe nebo gledam,
sanjam svoju ledinu.
Al ne dajem, ne prodajem
ljubav moju jedinu.
Čuvamo je od davnina,
to je naša ledina.